ČuBraD

uslužni obrt

 
 
Što je web hosting?

Što je HTML5?

Internet za početnike

Internet je mreža digitalnih uređaja koja međusobno komuniciraju električnim impulsima.

Digitalni uređaji su uglavnom računala kakva poznajemo – stolni uređaji koji nam služe za pisanje tekstova, računanje, pristupanje raznim web stranicama i servisima. Ali i naši mobiteli su također računala koja pristupaju internetu. Neki već imaju kod kuće 'pametne' televizore koji omogućavaju pristup internetu, zahvaljujući računalu ugrađenom u sebi.

Sve više kućanskih aparata koje danas posjedujemo postaju 'pametni', odn. u njih se ugrađuje računalo koje komunicira sa drugim aparatima i uređajima unutar kućanstva pa i sa drugim računalima putem Interneta.

A sva ta komunikacija kod kuće se odvija ili bežično, preko WiFi-a (engleska kratica Wi-Fi, Wireless-Fidelity, označava bežičnu mrežu koja je ostvarena putem radio frekfencije) ili putem UTP kabela. Obadva ova modela ostvaruju direktnu komunikaciju između računala ili 'pametnog' uređaja i switch-a (engleski, negdje se koristi hrvatska riječ usmjernik), dok je uloga switch-a proslijediti digitalne signale dalje, na odredište – prema drugom uređaju u kući spojenom na isti switch ili proslijediti putem telefonske žice davatelju usluge pristupa Internetu kako bi signal našao ciljano računalo na Internetu.

Sa druge strane, sve one stranice koje gledamo u našim Internet preglednicima su rezultat rada jednog ili više računala koji su nam taj sadržaj poslali kroz mrežu međusobno povezanih računala i switch-eva. Nije neobično da svaka web stranica koju pogledate u svom pregledniku od izvornog do vašeg računala prođe kroz 15 i više drugih računala.

Naravno, to uglavnom nisu računala 'običnih' korisnika Interneta, kućna računala kao što je vaše. Sva ta računala kroz koja prolaze digitalni signali sa sadržajem web stranice koju želite pogledati su dio infrastrukture samog Interneta, tzv. čvorovi, koji prepoznaju adresu izvornog računala i odredišnog računala i tako preusmjeravaju signale dalje. S tim da signal za vašim zahtjevom može putovati jednim putem a odgovor drugim, ali će svaki djelić informacije uglavnom uvijek završiti tamo gdje treba.

Isto se događa i kad u svom email pregledniku pošaljete zahtjev za preuzimanje nove pošte, bilo to na stolnom računalu ili pametnom mobitelu – signal putuje od vašeg uređaja do uređaja koji čuva vašu poštu, i koji vam istu poštu šalje nazad.

Cjelokupna ta komunikacija između uređaja se odvija pomoću nizova električnih impulsa, od kojih svaki impuls može imati samo dva stanja – 0 i 1. Sa nizom impulsa u ta dva stanja mogu se prenijeti sve moguće informacije koje se mogu pronaći na Internetu – web stranice, slike, muzika, video sadržaji.

Web stranice se uglavnom prenose kao obični tekstovi (što u osnovi i jesu), pa njihov sadržaj nije dodatno kodiran – njihov sadržaj se može vidjeti u običnom tekstualnom editoru (Notepad) i pročitati bez problema. Ostale informacije se prenose kao digitalna reprezentacija njihovog sadržaja, koja se spaja na odredišnom računalu i prikazuje nakon preuzimanja svih paketa informacija.

Računala na Internetu

Svakom računalu spojenom na Internet mogu pristupiti sva ostala računala spojena na Internet.

Od trenutka kada vaše računalo može pristupiti drugom računalu na Internetu, uglavnom putem web preglednika, i vašem računalu može pristupiti bilo koje drugo računalo koje je isto tako spojeno na računalo.

Računala koja služe kao web serveri uglavnom to neće ni pokušavati – oni služe samo tome da vraćaju sadržaje koje su pojedina korisnička računala zatražila. Isto neće napraviti ni računala koja čuvaju vaše email poruke – dok ih ne zatražite iz nekog programa koji služi tome, nećete ih ni dobiti.

Ali postoje računala koja služe samo tome da pristupe vašem računalu, isporuče nepoćudni sadržaj (program) i nastave tražiti druga računala kojima mogu nanijeti sličnu štetu. Takva računala su uglavnom kućna računala korisnika koji imaju isto takav pristup kao i vi, ali čije namjere nisu pozitivne – oni žele sa vašeg računala ukrasti potencijalno njima korisne informacije, ili oštetiti vaše podatke ili čak vaše računalo.

Iste takve sadržaje sve više isporučuju se i putem email poruka – razni privitci čije otvaranje traže u primamljivim email porukama (dobitak na lotu, dobitak nasljedstva, ponuda za poslovnu suradnju, račun koji ste zaboravili platiti, ...). Uglavnom su to pošiljatelji koje ne poznajete, ali nekad možete dobiti takvu poruku od nekog prijatelja, poznanika, osobe sa kojom se često dopisujete. Računala koja šalju takve poruke su uglavnom zaražena virusom, i postala su širitelji zaraze dalje email porukama. A otvaranjem privitka velika je šansa da ste i svoje računalo zarazili virusom.

Savjet: Nikako ne otvarati poruke od nepoznatih pošiljatelja, posebno ako sadrže i priloge. Nitko tko ima par miliona dolara neće vam ih poslati email porukom, već će vas potražiti osobno njegov odvjetnik.

Drugi oblik email poruka koje se često dobivaju su tzv. Phishing odn. pokušaj krađe identiteta, gdje se od korisnika traži da otvori određenu web stranicu (čiji se link nalazi u email poruci), te da tamo upiše svoje osobne podatke, uz upis nekih povjerljivih informacija. Obično se pošiljatelj predstavlja kao banka ili neki drugi davatelj (najčešće financijskih) usluga, te traži da se na web stranici, čija je adresa jako slična originalnoj, kao i dizajn same web stranice (koji se lako može snimiti sa originalnih web stranica), čime se korisnika dovodi u zabludu da stvarno daje svoje podatke pravoj instituciji.

Savjet: Nikako ne upisujte bilo kakve svoje osobne podatke, posebno ne osobne identifikacijske podatke (OIB, broj žiro-računa, broj kreditne kartice, ...). Vaš bankar to NIKADA neće tražiti od vas – on će vas zvati u najbližu poslovnicu da to obavite na šalteru. A ako baš morate (!) upisivati podatke, provjerite da li u vašem web pregledniku, na početku adrese web stranice piše 'https://' - to znači da će informacije koje upišete u web stranicu biti poslane šifrirane do ciljanog računala, umjesto kao običan (lako čitljiv) tekst.

Osigurajte računalo

I najgori antivirusni program je bolji nego nikakav antivirusni program.

Ne postoji antivirusni program koji će štititi od svih mogućnih opasnosti kojima je vaše računalo izloženo. Ali će smanjiti rizik da računalo bude zaraženo.

Isto tako, ne kombinirajte – više od jednog antivirusnog programa instaliranog i pokrenutog na istom računalu samo šteti – programi pokušavaju odraditi istu stvar i mođusobno su u sukobu, pa nijedan na kraju ne odradi ono što im je osnovna svrha – zaštita od virusa.

Nove verzije Windowsa dolaze sa već predinstaliranim antivirusnim programom (Defender) koji je sasvim prihvatljiv za kućne korisnike. Više od toga mogu ponuditi npr. besplatne verzije antivirusnih programa Avira ili AVG, dok komercijalne verzije istih programa dodaju još neke mogućnosti zaštite. Naravno, ako instalirate nešto od toga, obavezno je potrebno deinstalirati Defender, jer će se inače stalno sukobljavati u pokušajima zaštite i zapravo nijedan program neće napraviti ništa.

Razne stranice, kao i programi koji se skidaju sa weba kao besplatni, nude instalaciju dodatnih programa, između ostalih i onih koji nude razne optimizacije računala, zaštite i dodatne mogućnosti. A nakon što ih jednom instalirate više nemožete ništa raditi jer stalno javljaju o problemima na vašem računalu, i to baš one probleme čije rješavanje nije predviđeno u besplatnoj nego samo u komercijalnoj verziji.

Savjet: Takvim programima nemojte vjerovati. Nemojte ih ni instalirati. Ili ih odmah deinstalirajte, ako ste ih već instalirali. Jer i oni su jedna vrsta nametnika, čiji je jedini cilj izvlačenje novaca od 'naivnih' korisnika.

Antivirusi uglavnom rade u pozadini (ne vidite ih na ekranu) i prate sve što radite, koje programe pokrećete i koje datoteke otvarate. Ako nešto od toga ima u svom ponašanju sumnjive radnje ili sadržajno odgovara nečemu iz baze kojom raspolažu antivirusni programi, vaš antivirusni program će spriječiti pokretanje takvog programa ili otvaranje takve datoteke i o tome će vas obavijestiti porukom.

Savjet: Postoji mogućnost da poneki virus promakne. Ili da je bio dovoljno nov kada je stigao na vaše računalo da ga antivirusni program nije odmah prepoznao. Antivirusni program bi trebao imati uključeno automatsko osvježavanje baze virusa, ili bi osvježavanje trebalo ručno pokrenuti barem jednom tjedno. Jednom mjesečno bi bilo dobro pokrenuti potpuno skeniranje računala, i obrisati sve sumnjive datoteke koje antivirusni program pronađe. Prilikom skeniranja svi drugi programi bi trebali biti zatvoreni, a samo skeniranje zna potrajati i po nekoliko sati, ovisno koliko programa i datoteka imate na disku.

Osigurajte sebe

Nijedna lozinka koju ste do sada smislili nije sigurna.

Istraživanja provedena među Internet korisnicima pokazala su da je najčešćih 5 lozinki:

  • 123456

  • 12345

  • 123456789

  • Password

  • iloveyou

Ako smišljate neku svoju, superneprobojnu najtežu na svijetu šifru, obično napravite slijedeće:

  • Koristite ime, nadimak, naziv grada, države, riječ iz riječnika

  • Počnete velikim slovom, ostala su mala

  • Kada šifra nije dovoljno duga, dodate nekoliko brojeva na kraju

  • Ako vam traži neki „poseban karakter" u smislu interpukcijskih znakova, stavljate uskličnik (!), obično na početku

Ovako osmišljena šifra se lako probije. Postoje programi kojima treba manje od nekoliko minuta da probiju takvu zaštitu. I njima se koriste osobe koje se žele domoći pristupa vašim podacima na web stranicama.

Šifre oblika 1Px44Es8, Lw23s8Df, z8M1kl35XC se teže pamte, ali su teže i za provaljivanje. Ako već koristite fraze, jedna od opcija je i da zamenite slovo A sa 4, E sa 3, I sa 1, O sa 0, pa tako dobijete recimo M0j4N0v4Š1fr4. Ili da slova sa početka abecede pišete velikim slovima a sa kraja abecede pišete malim slovima, a da (nasumične) brojeve dodajete između slova, pa tako dobijete recimo moJA7novA1šIFrA.

Savjet: Na webu možete pronaći stranice koje služe generiranju slučajnih šifri, gdje možete odabrati koliko će biti dugačka, koje će znakove i na koji način koristiti prilikom generiranja. Za pristup bitnim web servisima, za koje nebiste željeli da i drugi imaju pristup, nije preteško imati zapisano na papiriću nekoliko takvih šifri.

 

WordPress

 

 

Joomla!

 

 

Canon EOS 550D

 
Website uptime monitoring service Host-tracker.com Website uptime monitoring Host-tracker.com
Copyright © 2007-2024 ČuBraD